Stres i bolesti gastrointestinalnog sustava

Osobe koje boluju od gastrointestinalnih bolesti često opisuju pogoršanje i pojavu simptoma u razdobljima većeg stupnja emocionalnog, psihičkog, fizičkog i fiziološkog stresa. U nastavku se razrađuje utjecaj stresa na pojavu, progres i liječenje gastrointestinalnih bolesti te pobliže opisuje priroda ulkusne bolesti, sindroma iritabilnog crijeva, gastroezofagealne refluksne bolesti, ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti s komentarima vezanim uz dosadašnja i najnovija istraživanja o uzrocima bolesti u ovom području medicine.

Ključne riječi: stres, gastrointestinalni sustav, ulkusna bolest, IBS, GERB, ulcerozni kolitis, Crohnova bolest

 

Uvod u problematiku utjecaja stresa na gastrointestinalni sustav

Pri adresiranju određenog problema, važno je navesti razlog zbog kojeg se govori o istome, pa tako možemo reći kako je problematika utjecaja stresa na gastrointestinalni sustav aktualan problem s kojim se suočava velik dio populacije modernog doba.  Štoviše, prema podatcima Eurostata iz 2018. godine, 6.1% uzroka smrti otpada na gastrointestinalne bolesti, poput malignih neoplazmi kolona, rektuma i anusa, kronične bolesti jetre, fibrozu i cirozu.

Stres definiramo kao akutnu prijetnju homeostazi, tj. normalnom biološkom radu stanica i tkiva koji obavlja sam organizam. Pojam homeostaze odnosi se na regulaciju kemijskoga sastava tjelesnih tekućina i faktora unutarnje okoline unutar ljudskog organizma, a ona se održava procesima poput izlučivanja i osmotske regulacije. Kako bi se održavala funkcija homeostaze u organizmu, u ljudi je važno pravodobno i na određen način utjecati na intenzitet stresa koji na njega utječe

Učinak stresa na gastrointestinalni sustav može biti kratkotrajan, ali i dugotrajan. Izlaganje stresu dovodi do promjena u interakcijama između mozga i gastrointestinalnog sustava, a ta se poveznica naziva „brain-gut axis“, a jedan je od mehanizama koji ima ključnu ulogu u održavanju homeostaze. Promjene uzrokovane stresom eventualno dovode do razvoja gastrointestinalnih poremećaja poput iritabilne bolesti crijeva (IBD), iritabilnog sindroma crijeva (IBS), pojava negativnih simptoma uzrokovanih antigenima u određenoj hrani, peptičnog ulkusa i gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB). Glavnim učincima stresa na fiziologiju crijeva smatraju se: promjene u gastrointestinalnom motilitetu (kretnje organa), povećanje visceralne percepcije (osjetljivost na bol), promjene u gastrointestinalnoj sekreciji, povećanje crijevne propusnosti, negativni učinci na regenerativnu sposobnost sluznice gastrointestinalnog sustava i prokrvljenost sluznice te negativni učinci na crijevnu mikrobiotu.

Također, mastociti su važni sudionici lanca koji povezuje mozak i gastrointestinalni sustav u procesu prevođenja stresnih podražaja u posljedično ispuštanje širokog spektra neurotransmitera i protuupalnih citokina koji povratno utječu na fiziološke funkcije gastrointestinalnog sustava.

Naizgled jednostavan mehanizam, „brain-gut axis“ složena je mreža tvari, podražaja i procesa koji ga čine jednim od jedinstvenih mehanizama u ljudskom tijelu.  Osim psihičkog utjecaja na fizičku komponentu, poveznica mozga i crijeva je obostrana te fiziološke i mehaničke promjene u crijevima mogu utjecati na strukturu mozga i pojavu različitih psihičkih smetnji i stanja. Neka od stanja povezana s promjenama u mikrobioti crijeva su: multipla skleroza, Alzheimerova i Parkinsonova bolest, tjeskoba i depresivna stanja. Jedan od neurotransmitera s velikim utjecajem na gastrointestinalni sustav i mozak je serotonin, koji dobivamo zdravim navikama spavanja,  a manjak serotonina utječe negativno  na zdravlje mozga i gastrointestinalnog sustava.

Važno je naglasiti kako složeni mehanizam nastanka gastrointestinalnih bolesti nije u potpunosti razjašnjen te je trenutno jedan od glavnih problema znanstvenog svijeta u području gastroenterologije. 

Ulkusna bolest

Najčešće spominjano oštećenje probavnoga sustava upravo je ulkusna bolest. Manifestira se kao akutni gastrointestinalni ulkus i kao kronični ulkus. Akutna varijanta naziva se i „stres-ulkus“ jer nastaje posljedično uz jak fiziološki stres, npr. opsežne opeklina i infarkt miokarda. Kronični se pak ulkus pojavljuje kao posljedica dugotrajnog i prekomjernog lučenja gastrina, koji potiče lučenje želučane kiseline. Iznimno velike količine želučane kiseline mogu potaknuti nastanak ulkusa, najčešće u želucu i proksimalnom duodenumu. Gastrin se povećano luči pri opadanju koncentracije klorovodične kiseline u želudcu, zbog mehaničkog rastezanja želuca pri uzimanju hrane te u emocionalnoj uzbuđenosti potaknutoj stresom.

Simptomi ulkusne bolesti uključuju mučninu, povraćanje, nelagodu u području epigastrija, kao i abdominalnu bol koja se smanjuje nakon uzimanja hrane ili lijekova za smanjenje pH želuca. Takva bol pojavljuje se između obroka i budi oboljele tijekom noći, što negativno utječe kvalitetu života osoba koje žive s ovim stanjem. Simptomatika se očituje i kroz gubitak apetita te gubitak tjelesne mase, a operativno liječenje je indicirano pojavom krvarenja.

Istraživanja povezanosti stresa i ulkusne bolesti

Prva istraživanja koja su se bavila poveznicom između emocija i ulkusne bolesti, provedena su na laboratorijskim životinjama sa zaključkom kako povećana emocionalna uzbuđenost uzrokuje fiziološke promjene koje mogu biti pripisane nastanku ulkusa. Neka su istraživanja iz 1992. godine povezala podraživanje amigdale, koja je kao dio limbičkog sustava važnog za regulaciju emocija, s pojačanim izlučivanjem klorovodične kiseline, što smanjuje opskrbu želučane stijenke krvlju i doprinosi pretpostavci o ulozi emocija u nastanku želučanog ulkusa.

Važnost psihičkih i emocionalnih stanja u nastanku ulkusne bolesti ispitivala se dalje u mnogim istraživanjima, od kojih su prva također provedena na životinjama. Brady je sa suradnicima 1958. godine proučavao utjecaj emocionalne uzbuđenosti na nastanak ulkusa kod majmuna. U tome su istraživanju dva majmuna stavljena na sjedala na kojima su im zadavani povremeni udari električnom strujom. Jedan od majmuna nije imao mogućnost izbjegavanja električnog šoka i morao ga je pasivno očekivati, dok je drugi pored sjedala imao polugu za isključivanje električne struje u trenutcima kada se pojavi strujni udar. Kod majmuna koji je mogao isključivati električnu struju razvilo se više ulceroznih oštećenja, što ukazuje na to da veća emocionalna uzbuđenost uzrokovana stalnim očekivanjem šoka uzrokuje jače fiziološke promjene odgovorne za nastajanje ulkusa.

Osim toga, Sawrey i Weisz su 1956. godine izvodili pokuse na laboratorijskim štakorima koje su dovodili u konfliktnu situaciju istovremenog privlačenja i odbijanja koja se izazivala zatvaranjem štakora u kutije u kojima se nalazila hrana i voda, a do koje su mogli doći jedno ako bi se izložili udaru električne struje. Svakih bi se 48 sati struja isključila i štakori su mogli nesmetano doći do vode i hrane, a da se izbjegne mogućnost utjecaja gladi i žeđi na nastajanje ulkusa, usporedne skupine štakora također su bile lišene hrane i vode u razdoblju od 48 sati. Nakon trideset dana u skupini štakora koja je bila u konfliktnoj situaciji pojavio se veći broj ulceroznih oštećenja želuca.

Povijesno se u nastajanju ulkusne bolesti pridavala velika uloga lutajućem živcu, tj. desetom kranijalnom živcu n.vagusu, i njegovoj ulozi u regulaciji izlučivanja gastrina. Danas se pak sve više istraživača priklanja postavci da se regulacija izlučivanja gastrina odvija humoralnim, a ne neuralnim putem, tj. da neki hormoni izravno djeluju na izlučivanje gastrina. Presijecanjem lutajućeg živca u bolesnika s ulkusnom bolesti samo se  povremeno poboljšava stanje, što potvrđuje prethodnu postavku o lučenju gastrina humoralnim putem.  Istodobno, poznato je da lutajući živac ima 90% osjetnih živčanih vlakana te samo 10% eferentnih vlakana. Kod nekih bolesnika se vagotomijom, tj. presijecanjem lutajućeg živca, utječe na trajno smanjenje izlučivanja gastrina, što ne mora biti posljedica prekida povezanosti između živčanih središta u mozgu i želuca, nego se može pretpostaviti i obratno, da je najvažniji prekid veza između želuca i živčanih središta u mozgu, koja više ne primaju podražaje što potiču humoralnu regulaciju izlučivanja gastrina hormonima iz živčanih središta, prema Ackermanu i Weineru iz 1976. godine. Prema najnovijim istraživanjima, hormoni hipotalamusa i hipofize (hormon rasta i somatostatin) utječu izravno na sekreciju gastrina i vjerojatno na nastajanje ulkusa. Somatostatin inhibira lučenje gastrina, a neki tvrde kako je odgovoran i za dugotrajno održavanje normalnog izlučivanja gastrina. Također, pokazalo se i da oštećenje lateralnih područja hipotalamusa i električno podražavanje tih područja uzrokuju nastanak ulkusa u pokusnim životinjama. Podražavanje drugih dijelova hipotalamusa štakora uzrok je smanjenju izlučivanja gastrina, a čini se da u tome određeni stupanj važnosti imaju i specifična središta u kori čeonog režnja mozga. Freimark na temelju studija iz 1973. govori o tome kako je električnim podraživanjem kore čeonog režnja spriječio pojavu oštećenja tkiva želuca kod štakora koji su bili izloženi neočekivanim šokovima. Povezanost između kore mozga i ulkusne bolesti zapažena je i nakon kirurškog zahvata na mozgu te nakon različitih ozljeda mozga, iako još nije posve rastumačena. Svi ovi podatci ukazuju na značajnu povezanost psihičkih procesa i neuroendokrinoloških promjena koje bi potencijalno mogle biti u podlozi ulkusne bolesti. Unatoč uočenoj povezanosti, znanstvenici u medicini još su daleko od potpunog spoznavanja samog mehanizma nastanka ulkusne bolesti.

Na temelju prospektivnog populacijskog istraživanja provedenom u Danskoj tijekom 12 godina u periodu 1982.-1994. godine pokazalo se kako su pojedinci izloženi jačem stresu bili skloniji obolijevanju od ulkusne bolesti, čak i s kontrolom  čimbenika koji bi mogli nekontrolirano utjecati na rezultat. Važno je osvijestiti kako stres nije glavni i jedini uzrok ulkusne bolesti. Naime, otkrićem bakterije Helicobacter pylori mnogi su se zagovornici izravne povezanosti stresa i ulkusne bolesti druge polovice 20. stoljeća pronašli pred preprekom i posumnjali u svoju teoriju. Tvrdili su kako ni jedna bakterija ne može preživjeti u okružju vrlo jake želučane kiseline, zbog čega nisu rađena istraživanja u kojima bi se opovrgla pretpostavka o nemogućnosti života bakterija u želucu.  Australski istraživač Barry Marshal vjerovao je u preživljavanje bakterije u tim uvjetima te je sam sebe namjerno zarazio bakterijom Helicobacter pylori u misiji da demonstrira kako ona ima utjecaja na gastrične funkcije želuca. Nakon toga, dobio je jak gastritis koji je liječio antibioticima i time pokazao da bakterija stvarno ima utjecaja na pojavu bolesti, a antibiotici na oporavak od gastričnih smetnji. Kasnije su istraživanja pokazala kako je liječenje antibioticima, u usporedbi sa supresorima želučane kiseline, pokazalo manju stopu ponovnog pojavljivanja bolesti. Zagovornici stresa kao glavnog uzročnika ulkusne bolesti, bez obzira na dokaze o utjecaju bakterije Helicobacter pylori na pojavu ulkusa, zaključili su kako i dalje postoje nezaraženi ljudi sa simptomima ulkusne bolesti. Zaključno, smatra se kako Helicobacter pylori povećava osjetljivost želuca, što stvara dobru podlogu za djelovanje stresa i drugih psiholoških čimbenika, a ulkusna bolest tada se razvija pod uzajamnih djelovanja ovih čimbenika. Osim stresa i bakterije, neposrednim uzročnicima ulkusne bolesti smatramo pušenje, pijenje većeg broja kava te alkohol, upravo zbog djelovanja koje povećava razinu želučane kiseline. Osim toga, u SAD-u je glavni uzrok ulkusne bolesti, uz Helicobacter pylori, upotreba nesteroidnih protuupalnih lijekova koji u većim dozama i pri duljem uzimanju uzrokuju oštećenja kardiovaskularnog, hepatičkog, renalnog, cerebralnog, pulmonalnog, pa i gastrointestinalnog sustava. Oboljelima od ulkusne bolesti preporučuje se strogo izbjegavati upotrebu nesteroidnih protuupalnih lijekova.

Misteriju samog mehanizma iza ulkusne bolesti razriješiti mogu samo nova istraživanja složenih uzajamnosti organskih i psihičkih poveznica, koje će bolje objasniti odnose između svih njenih uzroka.

Iritabilni sindrom crijeva

Iritabilni sindrom crijeva funkcionalni je poremećaj gastrointestinalnog sustava koji karakterizira kronična ili rekurentna bol povezana s promjenama u crijevnom motilitetu, promjene u formaciji i frekvencije stolice. Ovo stanje pogađa  čak 5-10% inače zdravih osoba i kod većine se manifestira s relapsima i ponovnim povlačenjem. Kod dijagnostike je važno otkloniti sumnje na intoleranciju na određene ugljikohidrate (laktoza, fruktoza), prekomjerno razmnožavanje intestinalnih bakterija te bolesti gornjeg gastrointestinalnog trakta koje su povezane sa stresom.

Istraživanja povezanosti stresa i iritabilnog sindroma crijeva

Istraživanja su pokazala kako je liječenju iritabilnog sindroma crijeva važno pristupiti multifaktorskim pristupom: farmakoterapijom, bihevioralnim i psihološkim tretmanom, promjenama  u prehrani, edukacijom i efektivnim odnosom između liječnika i pacijenta. Također, u liječenju pomaže melatonin kao zaštitni faktor koji štiti gastrointestinalni sustav od lezija uzrokovanih stresom. Osim melatonina, mehanizam „gut-brain axis“ potvrđuje i upotreba probiotika koji u jednadžbu dodaje važnost mikrobioma, a time doprinosi smanjenju psihološkog i fiziološkog stresa, što pogodno utječe pri liječenju iritabilnog sindroma crijeva.

Također, druga su istraživanja pokazala kako je najbolje opisani faktor rizika od razvoja iritabilnog sindroma crijeva akutna enterička infekcija, ali on je također više proširen među onima s psihološkim komorbiditetima te u žena mlađe odrasle dobi, u usporedbi s općom populacijom.

Nadalje, postoje studije koje istražuju povezanost mikrobiote i stresa kod oboljelih od iritabilnog sindroma crijeva. Jedna takva studija, provedena na 48 ispitanika s iritabilnim sindromom crijeva na temelju analize stolice, identificira popis mikroba koji odgovaraju onima prisutnim pri psihološkom stresu, što potvrđuje segregaciju bakterija ovisno o utjecaju psihološkog stresa. Ovakve studije su brojne, no nedovoljno argumentirane da bi se rezultati uzeli činjenično.

Trenutne kliničke smjernice identificiraju nekoliko psiholoških tretmana za osobe oboljele od sindroma iritabilnog crijeva, no malo ih cilja izravno na činjenicu da oboljeli imaju povišeni stupanj traume i životnog stresa, sukobe u društvenim odnosima te izbjegavaju emocije. Jedna od studija ispitivala je učinke terapije emocionalne svijesti i ekspresije (EAET) u usporedbi s treningom opuštanja, te se u 10 tjedana EAET pokazala korisnom u ublaživanju simptoma kod osoba koje boluju od iritabilnog sindroma crijeva. Poboljšana im je kvaliteta života pri obje vrste terapije, no EAET nije smanjio psihološke simptome – za razliku od treninga opuštanja, koji je ispitanicima pomogao s ublažavanjem depresivnih i anksioznih simptoma. Pokazalo se kako obje metode koje su ciljale traumu i emocionalne sukobe smanjuju somatske simptome i poboljšavaju kvalitetu života u bolesnika s iritabilnim sindromom crijeva te se ovakav pristup usmjeren na emocije može smatrati dodatnom opcijom pri liječenju, iako bi istraživanja EAET trebalo usporediti s kognitivno bihevioralnim protokolom i odrediti kakvim pacijentima bi odgovarao kakav pristup u liječenju.

Zahvaljujući sve većim saznanjima o dvosmjernoj komunikaciji između gastrointestinalnog trakta i mozga, nedavno se u velikom randomiziranom kontroliranom ispitivanju pokazalo da kognitivna bihevioralna terapija smanjuje ozbiljnost simptoma iritabilnog sindroma crijeva. U daljnjoj studiji, istraživalo se jesu li osnovni parametri mozga i mikrobioma crijeva odgovor na kognitivno bihevioralnu terapiju i je li odgovor povezan s promjenama u „brain-gut axis“. Zaključno, rezultati su pokazali kako su razine crijevne mikrobiote i serotonina prije liječenja bile povezane s odgovorom na terapiju, što sugerira da periferni signali iz mikrobiote mogu modulirati procese u središnjem živčanom sustavu, zahvaćene kognitivno bihevioralnom terapijom, koji doprinose pojavi abdominalnih simptoma pri oboljelih od iritabilnog sindroma crijeva. Osim toga, nakon primjene kognitivno bihevioralne terapije primijetili su i korelirane pomake u neuronskim mrežama te mikrobiomu crijeva koju mogu utjecati na „brain-gut axis“ kod iritabilnog sindroma crijeva.

Patofiziologija iritabilnog sindroma crijeva nije u potpunosti razjašnjena, ali utemeljeno je mnijenje o poremećaju komunikacije između crijeva i mozga, što dovodi do promjena u motilitetu, visceralne hipersenzitivnosti i promjena u obradi informacija  središnjeg živčanog sustava. Ostali manje utemeljeni mehanizmi uključuju genetsku podlogu oboljelih, promjene u gastroenterološkoj mikrobioti i promjenama u mukoznim i imunološkim funkcijama organizma. Povećano razumijevanje patofiziologije sindroma iritabilnog crijeva u posljednjih 10 godina dovelo je do pojave novih lijekova u razvoju.

Gastroezofagealna refluksna bolest

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) čest je klinički problem koji pogađa milijune ljudi širom svijeta, definiran kao stanje kod kojeg se javlja povrat kiselog želučanog sadržaja u jednjak i usta, a kod određenog broja oboljelih i u gornje dišne putove. Pacijenti imaju tipične i atipične simptome, od kojih su uobičajeni žgaravica, podrigivanje i bol u žličici, koji se javljaju dva ili više puta tjedno. U liječenju se koristi terapija fokusirana na supresiju želučane kiseline za ublažavanje simptoma, a rizične skupine su osobe starije životne dobi, muški spol, bijela rasa, pretile osobe sa širim abdominalnim opsegom te pušači duhanskih proizvoda.

Istraživanja povezanosti stresa i gastroezofagealne refluksne bolest

U podlozi nastanka gastroezofagealne refluksne bolesti može biti ozljeda mukozne sluznice jednjaka zbog pretjerane upotrebe alkohola i droge ili funkcionalni čimbenici poput ezofagogastričnog motiliteta. Posebno je važno da je dokazano da su proupalni čimbenici, kao što su upalni citokini (interleukin-6 i -8), leukociti i oksidativni stres, uključeni u razvoj gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB). Očekuje se da će razvoj nove terapije s protuupalnim i antioksidativnim učinkom pomoći u liječenju teškog GERB-a i prevenciji karcinogeneze.

Iako većina bolesnika navodi kako im stres pogoršava simptome GERB-a, mehanizmi koji leže  u pozadini ostaju nepoznati. Istraživanjem se nastojao utvrditi učinak akutnog laboratorijskog stresora (buka) na percepcijske i emocionalne odgovore na intraezofagealnu perfuziju kiseline u zdravih kontrolnih osoba i pacijenata s GERB-om, a rezultati su pokazali kako akutni auditivni stres može pogoršati simptome žgaravice u bolesnika s GERB-om pojačavanjem percepcijskog odgovora na intraezofagealnu izloženost kiselini. Taj veći perceptivni odgovor povezan je s većim emocionalnim odgovorom na stresor.

GERB i psihološki stres povezani su s poremećajima spavanja. Na temelju te činjenice, provedeno je istraživanje na 2002 osoba u Japanu, s ciljem ispitivanja prevalencije poremećaja spavanja, anksioznosti i depresije prema podtipovima GERB-a te identificirati čimbenike povezane s poremećajima spavanja u općoj populaciji. Prevalencija poremećaja spavanja bila je značajno veća u ispitanika s GERB-om nego u kontrolnoj skupini (35,9 odnosno 14,7%). Simptomi refluksa, anksioznost, depresija i koegzistirajuća funkcionalna dispepsija), ali ne i prisutnost ozljede sluznice jednjaka, bili su povezani s povećanim omjerom izgleda za poremećaje spavanja. Zaključak istraživanja ukazuje na značajnu pozitivnu povezanost između simptoma refluksa, psihološkog stresa i poremećaja spavanja kod odraslih Japanaca te upućuje na daljnje studije za ispitivanje učinkovitosti terapije.

Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest

Kolitis je upala debeloga crijeva uzrokovana infektivnim čimbenicima (salmonela, šigela, Escherichia coli), pojavljuje se u sklopu nekih bolesti (tuberkuloza, gonoreja, venerični granulom) te posljedično uporabom određenih antibiotika (klindamicin). Ulcerozni kolitis je kroničnog tijeka s pogoršanjima i prolaznim poboljšanjima. Očituje se abdominalnim bolovima, dijarejom,  nerijetko s primjesama krvi u stolici.

Crohnova bolest naziva se prema američkom liječniku B. B. Crohnu koji je prvi u potpunosti opisao stanje pod nazivom „terminalni ileitis“ 1932. godine. Crohnova bolest pogađa cijeli probavni sustav i obuhvaća sve slojeve crijevne stijenke, širi se na mezenterij i limfne čvorove, a posljedično se javljaju upale zglobova i šarenice oka. Karakteristične su faze razbuktavanja i smirivanja upale. Liječi se kortikosteroidima i sulfasalazinom uz prikladnu dijetu, a po potrebi i operativnim zahvatom odstranjenja nefunkcionalnog dijela  crijeva.

Ulcerozni kolitis i Crohnova  bolest autoimune su bolesti s nepoznatim uzrocima nastanka bolesti. Kod oboljelih je moguć gubitak tjelesne mase i osjećaj opće klonulosti te iscrpljenosti.

Istraživanja povezanosti stresa i ulceroznog kolitisa te Crohnove bolesti

Engel  je u studiji iz 1955. godine opisao  crte osobnosti oboljelih od ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti, upućujući na moguću povezanost bolesti i poremećaja strukture osobnosti, isto kao i Brown u studiji iz 1963. godine. Novija istraživanja upućuju na povezanost kroničnog stresa, neugodnih životnih zbivanja i depresije s obolijevanjem od ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti. Psihološkom stresu pridaje se uloga medijatora u poticanju upalnih procesa u crijevima kroz promjene koje se tijekom stresa zbivaju u funkcijama hipotalamusa, hipofize i nadbubrežne žlijezde i njihovih posljedica na funkcije crijeva. Potvrda ovoj povezanosti upravo je činjenica da se simptomi obje bolesti pojačavanju pri djelovanju stresa, no najveće zanimanje stoji iza pitanja mogućnosti ublažavanja stresa kao terapijski postupak pri liječenju ovih bolesti.

Rana klinička istraživanja nastanka ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti fokusirala su se na infekcijske, genetske, prehrambene, neurološke i imunosne čimbenike  nastanka bolesti, dok se moderna istraživanja bave traženjem utjecaja autoimunih mehanizama i infektivnih uzročnika. Neka od njih upućuju na značajne promjene u autoimunoj regulaciji bolesnika s ulkusnim kolitisom. Postoji i pretpostavka kako pod utjecajem stresa i jakih emocija dolazi do povećanog lučenja lizozima, koji uništavaju sluz koja štiti sluznicu debelog crijeva, a većina se slaže kako nastanku bolesti vrlo često prethode emocionalni stresovi.

 

Zaključak

Gastrointestinalne bolesti vrlo su često povezane sa stresom koji negativno utječe na razvoj i liječenje u oboljelih, zahvaljujući povratnom  mehanizmu izmjene informacija između mozga i crijeva, tzv. „brain-gut axis“. Složeni mehanizam nastanka gastrointestinalnih bolesti nije u potpunosti razjašnjen, iako su brojna istraživanja i studije trenutno fokusirane na mnoge čimbenike pojave i progresa bolesti. Kod ulkusne bolesti, iritabilnog sindroma crijeva, gastroezofagealne refluksne bolesti te ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti pokazalo se u mnogim istraživanjima kako stres doprinosi nastanku, negativnom tijeku bolesti i liječenju, isto kao i mnogi drugi čimbenici. Neki od njih su emocionalna uzbuđenost, alternacije u lučenju neurotransmitera i podraživanje različitih dijelova mozga kao preteča emocionalnom i psihičkom stresu. Osim toga, takav stres prema nekim se istraživanjima pripisuje i vanjskim faktorima okoline (npr. buka) ali i stanju neizvjesnosti, iščekivanja i konfliktnih situacija. Nadalje, osobe koje boluju od gastrointestinalnih poremećaja, zbog sniženog imuniteta mogu biti sklonije virusnim i bakterijskim infekcijama. U liječenju se koristi multifaktorski pristup, a kod nekih gastrointestinalnih bolesti (npr. sindrom iritabilnog crijeva) pokazalo se kako kognitivno bihevioralna terapija pogoduje u ublažavanju simptoma. Osim toga, kod ispitanika s iritabilnim sindromom crijeva u istraživanjima se pokazalo da terapija emocionalne svijesti i ekspresije (EAET) i trening opuštanja svojevrsno pogoduju u liječenju. Povratnim mehanizmom „brain-gut axis“ u nekim se studijama pokazalo da i smanjen imunitet crijeva s manjom raznolikosti mikroflore pogoduje nastanku psihičkim i neuroloških bolesti, a one već postojeće mogu uzrokovati gastrointestinalne smetnje. Daljnjim rizičnim profilima kod gastrointestinalnih bolesti smatraju se osobe starije životne dobi, muški spol, bijela rasa, pretile osobe sa širim abdominalnim opsegom te pušači duhanskih proizvoda. Važnu ulogu u nastanku bolesti ima i higijena spavanja, zbog neurotransmitera serotonina i melatonina te se problemi sa spavanjem nalaze u neposrednoj korelaciji s gastrointestinalnim bolestima, isto kao i depresivna stanja, anksioznost, Alzheimerova i Parkinsonova bolest. Iako patofiziologija nije u potpunosti razjašnjena, daljnjim studijama fokusiranim na nova saznanja o sudionicima mehanizma mikrobiota-crijeva-mozak, prikupljat će se sve više informacija s ciljem ublažavanja simptoma oboljelih osoba te prevencijom same pojave gastrointestinalnih bolesti.

Literatura

1. Konturek PC, Brzozowski T, Konturek SJ. Stress and the gut: pathophysiology, clinical consequences, diagnostic approach and treatment options. J Physiol Pharmacol. 2011 Dec;62(6):591-9. PMID: 22314561. Pristupljeno 8.2.2023. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/22314561/

2. Havelka Meštrović, A., Havelka, M. (2020). Zdravstvena psihologija. Psihosocijalne osnove zdravlja. Jastrebarsko: Naklada Slap.(ZP)

3. Ayers, S. (2007). Cambridge Handbook of Psychology, Health and Medicine. Cambridge: Cambridge University Press. (CHP)

4. Boyer, B. A. i Paharia, M. I. (ur.). (2008). Comprehensive handbook of clinical health psychology. John Wiley & Sons, Inc.

5. homeostaza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 8. 2. 2023. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26007

6. motilitet. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 8. 2. 2023. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42113

7. Bueno L, Fioramonti J, Visceral perception: inflammatory and non-inflammatory mediators, Gut 2002;51:i19-i23

8. Margolis KG, Cryan JF, Mayer EA. The Microbiota-Gut-Brain Axis: From Motility to Mood. Gastroenterology. 2021 Apr;160(5):1486-1501. doi: 10.1053/j.gastro.2020.10.066. Epub 2021 Jan 22. PMID: 33493503; PMCID: PMC8634751. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33493503/

9. Ramakrishnan K, Salinas RC. Peptic ulcer disease. Am Fam Physician. 2007 Oct 1;76(7):1005-12. PMID: 17956071. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/17956071/

10. Narayanan M, Reddy KM, Marsicano E. Peptic Ulcer Disease and Helicobacter pylori infection. Mo Med. 2018 May-Jun;115(3):219-224. PMID: 30228726; PMCID: PMC6140150. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30228726/

11. Kamada T, Satoh K, Itoh T, Ito M, Iwamoto J, Okimoto T, Kanno T, Sugimoto M, Chiba T, Nomura S, Mieda M, Hiraishi H, Yoshino J, Takagi A, Watanabe S, Koike K. Evidence-based clinical practice guidelines for peptic ulcer disease 2020. J Gastroenterol. 2021 Apr;56(4):303-322. doi: 10.1007/s00535-021-01769-0. Epub 2021 Feb 23. PMID: 33620586; PMCID: PMC8005399. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33620586/

12. Clarrett DM, Hachem C. Gastroesophageal Reflux Disease (GERD). Mo Med. 2018 May-Jun;115(3):214-218. PMID: 30228725; PMCID: PMC6140167. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30228725/

13. Richter JE, Rubenstein JH. Presentation and Epidemiology of Gastroesophageal Reflux Disease. Gastroenterology. 2018 Jan;154(2):267-276. doi: 10.1053/j.gastro.2017.07.045. Epub 2017 Aug 3. PMID: 28780072; PMCID: PMC5797499. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/28780072/

14. Yoshida N. Inflammation and oxidative stress in gastroesophageal reflux disease. J Clin Biochem Nutr. 2007 Jan;40(1):13-23. doi: 10.3164/jcbn.40.13. PMID: 18437209; PMCID: PMC2291500. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/18437209/

15. Okuyama M, Takaishi O, Nakahara K, Iwakura N, Hasegawa T, Oyama M, Inoue A, Ishizu H, Satoh H, Fujiwara Y. Associations among gastroesophageal reflux disease, psychological stress, and sleep disturbances in Japanese adults. Scand J Gastroenterol. 2017 Jan;52(1):44-49. doi: 10.1080/00365521.2016.1224383. Epub 2016 Aug 30. PMID: 27571846. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27571846/

16. Fass R, Naliboff BD, Fass SS, Peleg N, Wendel C, Malagon IB, Mayer EA. The effect of auditory stress on perception of intraesophageal acid in patients with gastroesophageal reflux disease. Gastroenterology. 2008 Mar;134(3):696-705. doi: 10.1053/j.gastro.2007.12.010. Epub 2007 Dec 7. PMID: 18206149. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/18206149/

17. Vaga S, Lee S, Ji B, Andreasson A, Talley NJ, Agréus L, Bidkhori G, Kovatcheva-Datchary P, Park J, Lee D, Proctor G, Ehrlich SD, Nielsen J, Engstrand L, Shoaie S. Compositional and functional differences of the mucosal microbiota along the intestine of healthy individuals. Sci Rep. 2020 Sep 11;10(1):14977. doi: 10.1038/s41598-020-71939-2. PMID: 32917913; PMCID: PMC7486370. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32917913/

18. Peter J, Fournier C, Durdevic M, Knoblich L, Keip B, Dejaco C, Trauner M, Moser G. A Microbial Signature of Psychological Distress in Irritable Bowel Syndrome. Psychosom Med. 2018 Oct;80(8):698-709. doi: 10.1097/PSY.0000000000000630. PMID: 30095672; PMCID: PMC6250280. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30095672/

19. Jacobs JP, Gupta A, Bhatt RR, Brawer J, Gao K, Tillisch K, Lagishetty V, Firth R, Gudleski GD, Ellingson BM, Labus JS, Naliboff BD, Lackner JM, Mayer EA. Cognitive behavioral therapy for irritable bowel syndrome induces bidirectional alterations in the brain-gut-microbiome axis associated with gastrointestinal symptom improvement. Microbiome. 2021 Nov 30;9(1):236. doi: 10.1186/s40168-021-01188-6. PMID: 34847963; PMCID: PMC8630837. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34847963/

20. Thakur ER, Holmes HJ, Lockhart NA, Carty JN, Ziadni MS, Doherty HK, Lackner JM, Schubiner H, Lumley MA. Emotional awareness and expression training improves irritable bowel syndrome: A randomized controlled trial. Neurogastroenterol Motil. 2017 Dec;29(12):10.1111/nmo.13143. doi: 10.1111/nmo.13143. Epub 2017 Jun 22. PMID: 28643436; PMCID: PMC5690851. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/28643436/

21. Ordás I, Eckmann L, Talamini M, Baumgart DC, Sandborn WJ. Ulcerative colitis. Lancet. 2012 Nov 3;380(9853):1606-19. doi: 10.1016/S0140-6736(12)60150-0. Epub 2012 Aug 20. PMID: 22914296. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/22914296/

22. Finamore A, Peluso I, Cauli O. Salivary Stress/Immunological Markers in Crohn's Disease and Ulcerative Colitis. Int J Mol Sci. 2020 Nov 13;21(22):8562. doi: 10.3390/ijms21228562. PMID: 33202858; PMCID: PMC7698267. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33202858/

23. Xu M, Tao J, Yang Y, Tan S, Liu H, Jiang J, Zheng F, Wu B. Ferroptosis involves in intestinal epithelial cell death in ulcerative colitis. Cell Death Dis. 2020 Feb 3;11(2):86. doi: 10.1038/s41419-020-2299-1. PMID: 32015337; PMCID: PMC6997394. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32015337/

24. Tomasello G, Mazzola M, Leone A, Sinagra E, Zummo G, Farina F, Damiani P, Cappello F, Gerges Geagea A, Jurjus A, Bou Assi T, Messina M, Carini F. Nutrition, oxidative stress and intestinal dysbiosis: Influence of diet on gut microbiota in inflammatory bowel diseases. Biomed Pap Med Fac Univ Palacky Olomouc Czech Repub. 2016 Dec;160(4):461-466. doi: 10.5507/bp.2016.052. Epub 2016 Oct 26. PMID: 27812084. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27812084/

25. Lamb CA, Kennedy NA, Raine T, Hendy PA, Smith PJ, Limdi JK, Hayee B, Lomer MCE, Parkes GC, Selinger C, Barrett KJ, Davies RJ, Bennett C, Gittens S, Dunlop MG, Faiz O, Fraser A, Garrick V, Johnston PD, Parkes M, Sanderson J, Terry H; IBD guidelines eDelphi consensus group; Gaya DR, Iqbal TH, Taylor SA, Smith M, Brookes M, Hansen R, Hawthorne AB. British Society of Gastroenterology consensus guidelines on the management of inflammatory bowel disease in adults. Gut. 2019 Dec;68(Suppl 3):s1-s106. doi: 10.1136/gutjnl-2019-318484. Epub 2019 Sep 27. Erratum in: Gut. 2021 Apr;70(4):1. PMID: 31562236; PMCID: PMC6872448. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31562236/

26. kolitis. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 11. 2. 2023. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32428

27. Crohnova bolest. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 11. 2. 2023. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12839

28. Crohnova bolest. Hrvatsko udruženje za Crohnovu bolest i Ulcerozni kolitis, mrežno izdanje, Pristupljeno 11. 2. 2023. https://hucuk.hr/crohnova-bolest/

29. Rutsch A, Kantsjö JB, Ronchi F. The Gut-Brain Axis: How Microbiota and Host Inflammasome Influence Brain Physiology and Pathology. Front Immunol. 2020 Dec 10;11:604179. doi: 10.3389/fimmu.2020.604179. PMID: 33362788; PMCID: PMC7758428.

30. Aaldijk E, Vermeiren Y. The role of serotonin within the microbiota-gut-brain axis in the development of Alzheimer's disease: A narrative review. Ageing Res Rev. 2022 Mar;75:101556. doi: 10.1016/j.arr.2021.101556. Epub 2022 Jan 3. PMID: 34990844.

31. Bindu S, Mazumder S, Bandyopadhyay U. Non-steroidal anti-inflammatory drugs (NSAIDs) and organ damage: A current perspective. Biochem Pharmacol. 2020 Oct;180:114147. doi: 10.1016/j.bcp.2020.114147. Epub 2020 Jul 10. PMID: 32653589; PMCID: PMC7347500.

32. Simptomi i liječenje iritabilnog sindroma crijeva, Objavljeno 10.10.2018. doc. dr. sc. Gorana Trgo, dr. med., specijalist internist-gastroenterolog, PLIVA zdravlje, mrežno izdanje, Pristupljeno 11. 2. 2023. https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/31708/Simptomi-i-lijecenje-sindroma-iritabilnog-crijeva.html

33. Simptomi i dijagnoza GERB-a, Objavljeno 25.02.2019. Dr. sc. Melanija Ražov Radas, dr. med., specijalist internist-gastroenterolog, PLIVA zdravlje, mrežno izdanje, Pristupljeno 11. 2. 2023. https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/32156/Simptomi-i-dijagnoza-GERB-a.html