O iskustvima na rubu smrti
S obzirom na to da se temom iskustava na rubu smrti u znanstvenom smislu bavim, sasvim slučajno, od 2022. godine, valjalo bi ovu temu razložiti i objasniti u sklopu dokumentarca pod nazivom "Poslije smrti" (2023).
Iskustva na rubu smrti obuhvaćaju raznolike subjektivne doživljaje ljudi koji su preživjeli opasne situacije po život, poput srčanog zastoja. Terminologija oko ovih iskustava varira, ali najčešće se koristi izraz "iskustvo na rubu smrti" ili "autentično iskustvo smrti", kako bi se istaknula subjektivna priroda tih doživljaja. Ova iskustva obuhvaćaju fenomene poput odvajanja od tijela, osjećaja transcendentnosti, svjesnosti vlastite smrti, osjećaja prolaska kroz tunel, te promjena u percepciji vremena i prostora.
Osim toga, razlikuju se od drugih stanja svijesti, poput kome ili delirija, jer uključuju osobnu percepciju i sjećanje na događaje u trenutku kada su pacijenti bili popularno nazvano "klinički mrtvi". Iako ove doživljaje teško potvrditi empirički, istraživanja poput AWARE projekta sugeriraju da pacijenti s kardiopulmonalnim zastojem mogu imati svjesnost čak i tijekom tih kritičnih trenutaka.
Da bi se iskustvo nazvalo iskustvom na rubu smrti, potrebno je da zadovoljava određene točke koje ga potvrđuju (Greysonova skala NDE).
Prema trenutnim saznanjima, nagađa se kako iskustvo na rubu smrti nastupa u stanjima dublje razine nesvijesti u usporedbi s ostalim širokim spektrom iskustava komatoznih osoba.
Iskustva na rubu smrti su vrlo osobna i variraju ovisno o kulturnim, religijskim i osobnim uvjerenjima pojedinca. Iako su u početku zapadnjački izvještaji o NDE-ovima bili slični – prolazak kroz tunel, susret s bićima svjetla i pregled života – kasnija istraživanja pokazala su da taj doživljaj oblikuju različite kulture i vjerovanja. Unatoč tome, pojavljuju se veliki paradoksi - ateisti mogu doživjeti religijske elemente, dok oduvijek slijepi ljudi prijavljuju vizualne komponente koje nisu mogli prethodno vidjeti.
Iskustva na rubu smrti često se javljaju kod osoba koje su preživjele srčani zastoj, reanimaciju, komu ili bile liječene u jedinici intenzivnog liječenje. Znanstveno istraživanje smrti je velikim dijelom moguće upravo zbog spoznaje kako su moždane stanice otpornije na učinke anoksije, tj. manjka kisika, nego je prethodno bilo pretpostavljeno. Moždane stanice oštećuju se i polako odumiru u periodu od nekoliko sati do nekoliko dana nakon klinički utvrđene smrti, no ljudski mozak može u pravilu preživjeti tek nekoliko minuta bez kisika, u tzv. „mrtvom stanju“. Iz toga se stanja moguće vratiti u život, zahvaljujući modernim tehnikama reanimacije. Doživljaj iskustva na rubu smrti najčešće prijavljuju osobe koje su doživjele srčani zastoj (kardijalni arest, engl. cardial arrest), reanimaciju, bolesnici koji se oporavljaju nakon kome i/ili boravka u jedinici intenzivne njege.
U pogledu iskustava na rubu smrti postavlja se pitanje mogu li ona biti objašnjena isključivo poznatim biokemijskim i fiziološkim procesima? U tom pogledu je zanimljivo prodiskutirati moguće mehanizme koji bi možda mogli dovoditi do odgovarajućih iskustava - neki od njih se objašnjavaju funkcijom limbičkog sustava, regulacijom cerebralnog krvotoka arterijskim baroreceptorima, stimulacijom tempoparijetalnog korteksa slabim električnim impulsima, retikularnom formacijom... Jedno od objašnjenja nevezana uz organe su podlijeganje percepcijskim varkama zbog disfunkcije u integraciji doživljaja u samosvjesno "ja" - tu spadaju svi kulturološki i psihološki faktori.
Za buduće istraživače ostaje otvoreno pitanje može li se iz navedenih faktora uopće izazvati iskustvo koje je jednako onome na rubu smrti. Važno je napomenuti da iskustvo na rubu smrti, sa svojim mehanizmima nastanka, trenutno nije potpuno objašnjivo u kontekstu opće-znanstveno prihvaćenih mehanizama, a do sada provedena istraživanja konkretnih iskustava na rubu smrti tijekom kardiopulmonalne reanimacije samo su vrh sante leda u oceanu za znanstveno proučavanje takvih fenomena.
Jedan od problema dokazivanja iskustava na rubu smrti koja imaju duboko religijsko ili mistično značenje upravo je kvalitativno preklapanje s halucinacijskim ili deluzijskim iskustvima koja naglašavaju religijske simbole i koriste maštu (npr. osoba koja živi sa shizofrenijom i ima viziju Isusa koji joj govori da povrijedi svoju suprugu ili osoba s bipolarnim poremećajem koja ima grandiozne iluzije da je Isus ili Bog). Doživljaj iskustva na rubu povezan je s većim osjećajem poniznosti, altruističkim tendencijama, manjim strahom od smrti, većim povezivanjem s obitelji i društvom te pozitivnom transformacijom osobe (Parnia S. , 2014).
Primjedbe
Objavi komentar