Kritika zloupotrebe autoriteta sveučilišnih profesora i manjkava pravna regulacija u RH
Zloupotreba autoriteta u obrazovnim institucijama, posebice na sveučilištima, otvara važna etička, profesionalna i pedagoška pitanja. Sveučilišni profesori i nastavnici, kao ključni dionici obrazovnog sustava, imaju odgovornost ne samo prenositi znanje, već i pružati podršku studentima u njihovom intelektualnom i emocionalnom razvoju. Međutim, kada se autoritet koristi na način koji ponižava studente i stvara atmosferu nesigurnosti, dolazi do ozbiljnog narušavanja obrazovnog procesa.
Primjeri zloupotrebe autoriteta i štetni utjecaji na studente
Jedan od primjera zloupotrebe autoriteta može se vidjeti u situacijama gdje nastavnici koriste ponižavajući ton, javno ismijavaju studente ili naglašavaju njihove greške na način koji ne pridonosi učenju, već stvara emocionalni stres. Takvo ponašanje ne samo da krši osnovna načela profesionalnog odnosa, već može imati dugotrajne negativne posljedice na studente, uključujući smanjenje samopouzdanja, demotivaciju i čak razvoj anksioznih poremećaja.
Kako navode istraživanja u području pedagoške psihologije, studenti najbolje uče u okruženjima koja ih podržavaju i potiču na kritičko razmišljanje (Brookfield, 2017). Nasuprot tome, izlaganje učenika poniženju i nepravednim kritikama može dovesti do smanjene akademske učinkovitosti i osjećaja pripadnosti, što su ključni čimbenici za uspjeh u obrazovanju (Ryan i Deci, 2000).
Hipoteza za buduća istraživanja u ovom području svakako bi mogla biti ta, da osobe koje su i same doživjele ovakvu vrstu nasilja od strane svog odgajatelja i osobe zadužene za njihovo obrazovanje, i uz to se i na neki drugi način osjećaju suprimirano, nezadovoljno i statično - imaju veću stopu sklonosti zlostavljanju studenata kojima predaju, kako bi dobili barem neku vrstu prividnog zadovoljstva vlastitim postojanjem (u kojem su se uzdigli nad jadnim, malim studentom koji im se ne može suprotstaviti). Nadalje, može se postaviti hipoteza da takve osobe često nasilje iskazuju u drugim sferama života i u raznim drugim oblicima (verbalno, fizičko, emocionalno nasilje, direktno ili indirektno samoozljeđivanje...) te ih se može smatrati opasnima za rad s osjetljivim skupinama ljudi (djeca i mladi, osobe starije životne dobi, osobe promijenjenog psihičkog statusa, trudnice, osobe s invaliditetom, osobe s kroničnim bolestima). U prijevodu, po potvrđivanju takve hipoteze - takvim bi se osobama trebao regulirati utjecaj u društvu i pogotovo rad u sektoru zdravstva i rada s ljudima. A sve kreće od profesora i učitelja - ne kaže se bez razloga Gloria discipuli, gloria magistri (Slava učenikova je slava učiteljeva).
Etičke obveze i zakonski okviri
Profesionalni kodeksi i zakonski okviri, poput Zakona o prosvjeti i Etičkog kodeksa nastavničke profesije, jasno definiraju granice prihvatljivog ponašanja učenika, no Zakon o prosvjeti se ne odnosi na sveučilišta. Oni uključuju načela poštovanja, jednakosti i profesionalnosti. Kršenje ovih normi ne može se opravdati osobnim stilom komunikacije ili dugogodišnjim iskustvom u profesiji, što je često izlika zadržavanja nekih nastavnika "u opticaju". S druge strane, Sveučilišta na individualnoj razini reguliraju uvjete rada profesora ili obnašanja bilo koje druge nastavničke ili asistentske dužnosti, na krhkom temelju Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. U navedenom Zakonu ne postoje uvjeti koji se odnose na odnos profesora prema studentima, iako su dužnosti studenta na svakom Sveučilištu vrlo jasno definirane.
U kontekstu specifičnih situacija, poput epizode s profesorom koji koristi sarkastične i ponižavajuće komentare, potrebno je razmotriti i psihološke implikacije na mlade ljude čiji se neurokognitivni sustav još uvijek razvija. Istraživanja sugeriraju da ponavljano izlaganje stresnim situacijama tijekom obrazovanja može nepovoljno utjecati na sposobnost donošenja odluka i samoregulacije kod mladih odraslih osoba (Steinberg, 2005).
Konstruktivna rješenja za budućnost
Kako bi se spriječile zloupotrebe autoriteta i osiguralo zdravije obrazovno okruženje, potrebno je uvesti mehanizme povratnih informacija i evaluacije rada sveučilišnih profesora. Sustavi anonimnog ocjenjivanja od strane studenata, kao i redovne edukacije nastavnika o pedagoškim metodama i komunikacijskim vještinama, ključni su koraci prema stvaranju poticajnijeg obrazovnog okruženja.
Osim toga, sveučilišta bi trebala pružiti jasne kanale za prijavljivanje neprikladnog ponašanja te osigurati da se prijave temeljito i pravovremeno istraže. To ne samo da štiti studente, već i promovira odgovornost i profesionalnost među nastavnicima. Uz takav, u teoriji idealni sustav, studenti bi sazrijevali u odrasle ljude u sigurnijem i kvalitetnijem okružju, a osobe koje zloupotrebljavaju vlastiti autoritet kasnilo bi se unaprjeđenjem pravne regulacije te podrškom sveučilišne zajednice, kojoj bi student trebao biti na prvom mjestu.
I have come to believe that a great teacher is a great artist and that there are as few as there are any other great artists. Teaching might even be the greatest of the arts since the medium is the human mind and spirit. - John Steinbeck
Izvori:
1. Brookfield, S. (2017), "Becoming a Critically Reflective Teacher", Jossey-Bass
2. Ryan, R. M., & Deci, E. L. (2000), "Self-determination theory and the facilitation of intrinsic motivation, social development, and well-being", American Psychologist
3. Steinberg, L. (2005), "Cognitive and affective development in adolescence", Trends in Cognitive Sciences

Primjedbe
Objavi komentar